Ja od kad znam da mislim, znam da zelim biti kriminalac.

Zelim biti kriminalac. Jest. Pogotovo kad u ovim svim filmovima vidim kako je to cool. Pa covjece, on pobi ziva brata i opljacka sve od trafike do aerodroma, i sta se na kraju zbilo? Policajci poginuse svi, on ziv, zdrav, veseo ispija koktelcic s jaranima negdje na Mayami-bicu [sic!]. Eto. I gdje onda da pozelim…

Nastavi čitanje →

Boze, Boze

..eh ovako. Kako? Iz pocetka. Zasto? Nagnem glavu unatrag, naslonim na zid, spustim kapke preko ociju, poput zastora na prozorima, u duboko, zlatno, ljetno jutro. Osjetim vlastiti puls, slusam udisaje. Savrseni mir tijela, savrsena tisina duse, samo teska stijena na dusi otezava blagostanje. Vrijeme je za stati na posteciju, spustiti ruke niza tijelo svoje, gledati…

Nastavi čitanje →

Edit.

Es wird unheimlich on my way home. [IMG]http://img.photobucket.com/albums/v237/dzenac/DSC00018_2.jpg[/IMG] [IMG]http://img.photobucket.com/albums/v237/dzenac/DSC00019_2.jpg[/IMG] [IMG]http://img.photobucket.com/albums/v237/dzenac/DSC00022_2.jpg[/IMG] [IMG]http://img.photobucket.com/albums/v237/dzenac/DSC00025_2-1.jpg[/IMG]

Nastavi čitanje →

Poput zore, na prstima se sunjas, i dodirujes moje dlanove…

Volim te kao sto volim crno-sivu sijenu nad gradom dok pada mrak i u suton, kao sto volim, onaj miris jeseni i prvi znak, opao list na cesti Iz dzepa moga djeda, karamelu na susret svaki vec preko dvadeset godina evo… Nedostajes mi kao sto mi nedostaje gledanje u talase ispod neba s tisucu i…

Nastavi čitanje →

Another day, just belive. Another day, just breathe.

Divno je poceo ovaj dan. Poceo je jos proteklu noc, razgovarajuci do 5 ujutro sa novom sustanarkom o tikovima, fobijama, i ludostima koje u sebi nosim, dok sam usput sortirala fajlove i foldere na desktopu u grupe po bojama, duzini imena, i tipu. Sve skupa. Poceo je tako sto sam prespavala, probudila se, napravila kafu,…

Nastavi čitanje →